page suivante »
ÉTUDE SUR LE PATOIS LYONNAIS. 141
— Si tu te rendes l'alabreno
Que se rescound dins lou bertas,
Iéu, me rendrai la luno pleno
Que dins la niue fai lume i masc !
— 0 Magali, se tu te jas
Luno sereno,
Iéu bello neblo me jarai,
T'a'atarai !
— Mai se la neblo m'emmantello,
Tu, peraco, nounme tendras,
Iéu, bello roso vierginello
M'espandirai dins l'espinas !
— 0 Magali, se tu tefas
La roso bello,
Lou parpaioun iéu me farai,
Te beisarai !
Si te te fai larmisa bruaa, Qu'où cier la nibla m'emmantella,
Que se revond din los vorsi, Pô par îquin te ne m'arai,
Je me farai la plena luna, Je me faraï rousa novella ,
Que prête sa lumiri ous sorci. Et din Io boisson m'incliouraï.
— 0 Magali, si te te fai - 0 Magali, si te te fai
Ou cier la luna, La rousa bella,
Me, bella nibla me faraï, Lo papillon je me farai,
T'invorparaï ! Te boccarai !
— Vai, Calignaire, (ourre, courre !
Jamai,jamai m'agantaras,
Ieu de la rusca d'un grand roure
Me vestirai dins lou bouscas.
— 0 Magali, se tu, te fas
L'aubre di moure,
Iéu lou dot d'eurre me farai,
Tembrassarai (1).
(1) Si tu te fais l'arbre des mornes, moi je me ferai le lierre.